Uprkos teškoj godini za voćare mladi poljoprivrednik Mateja Majstorović iz čačanskog sela Rajac ne odustaje od voćarstva
FOTO: GZS
Čačak – Iako je ova godina bila nepovoljna za voćare zapadne Srbije, oni ipak imaju solidan rod jabuke, a najveća briga im nije cena već pronalaženje tržišta.
Slična situacija je i u voćnjaka Mateje Majstorovića, mladog poljoprivrednika iz čačanskog sela Rajac. Osam hektara po jabukom prostire se u voćnjacima Majstorovića prednjače sorta ajdared, a ima i zlatnog delišesa, greni smita i crvenog delišesa. Uprkos vremenskim neprilikama poput aprilskog snega, grada i obilnih kiša, kvalitet plodova je zadovoljavajući, a da bi se proizvodnja privela kraju neophodno ih je na vreme obrati.
Mateja Majstorović, mladi poljoprivrednik iz čačanskog sela Rajac, foto: GZS
“Mi proizvodimo oko nekih 200 toga, možda nešto preko, ali to je neki prosek tri, tri ipo vagona po hektaru, ovo je ipak suvo voćarenje nema zalivanja, sve se svodi na godišnjem padavine. Da bi se ove površine obrale potreban je veliki broj radnika, dnevnice su oko 3500, 4000 uz naravno doručak, ručak i plaćen put”, rekao je Mateja Majstorović.
Za razliku od dnevnica sezonskih radnika koje su poznate cena jabuke još uvek nije sigurna, ali voćare više brine gubitak ruskog tržišta i pronalaženje novog, s toga će deo roda sada završiti u hladnjači.
“Ove godine se još ne zna cena, izvoza nema, mi smo našu celu proizvodnju oslanjali na rusko tržište, otkako je tog rata većina nas proizvođača ima problem sa tim. Srbija jabuku ne izvozi u Evropu, sve je ranije izašlo za Rusiju, oni imaju te neke niže kriterijume 65 mm u prečniku to je izvozni standard, kod nas je to recimo 75 mm. Sada se sve svodi na domaće tržište i robu ćemo u hladnjača u Preljinu, to je vocarsko udruženje, ima tu nas vise voćara, tako da nesto će ići na čuvanje, nešto na domaće tržište”, rekao je Majstorović.
Tradicionalno deo ovogodišnjeg roda jabuke iz zasada Majstorovića završiće u preradi.
„Mi tradicionalno imamo dobar deo iskorišćenosti naše jabuke, dobar deo završi u industriji kod nas, u fabrikama sokova, a dobar deo mi svodimo i na proizvodnju rakije, kako mene tako i tvrde rakije, to takodje ide na domaće tržište”, kaže Mateja.
Subvencije namenjene voćarima mladi Mjastorović je iskoristio za nabavku tarupa i priključnih mašina. Od svoje fabrike pod otvorenim nebom koju je njegov otac podigao pre dve ipo decenije, uprkos svakodnevnom radu i ulaganjima, kako tvrdi može da se preživi, ali ne i zanovi zastarela mehanizacija.
“Moze da se napravi neki pristojan život, da čovek ne oskudeva, ali ništa preko toga. Evo koliko godina se mi bavimo voćem, otac je prva generacija, ja druga, nekih dvadesetak godina i nismo kupili novi traktor”, kaže Majstorović.
Najkvalitetniji plodovi jabuke prečnika 75 mm završiće u hladnjači do proleća, kada je potražnja za ovim voćem najveća . Sudeći po trenutnoj situaciji u svetu, voćari će se okrenuti novom tržištu, a potpisivanjem sporazuma u Pekingu, očekuje se da će srpska jabuka uskoro pronaći svoj put na tržštu Kine.